LIVE IN SKENDERIJA | SARAJEVO 2018
Godina izdanja: 2022.
Pos'o je dobar, a para laka
Burazera je munt'o Šefket Ramadani
Nije stigo ni da razmisli
A već je bio u kombiju
Koji fura prema grani
Stigla su i prva pisma od njega
Pis'o da je često ispred nišana
Da voda holandske bakice
I da prodaje porno-filmove
Stari se sekirao do ludila
A ja sam bio ponosan na njega
Jer moj burazer živi
Od starog pravila
Il’ si bos il’ si hadžija
Moj burazer živi
Od starog pravila
Il’ si bos il’ si hadžija
A onda ni glasa od njega
Neki čovjek donese starom
Tri milje maraka
Kaže ovo šalje Šefket Ramadani
Toliko valjda košta život vani
Neki kažu da je htio da se osamostali
Neki nisu ništa rekli
Ili nisu znali
U kući gori svijeća pored ikone
Ali ja ne vjerujem nikome
Jer moj burazer živi
Od starog pravila
Il’ si bos il’ si hadžija
Moj burazer živi
Od starog pravila
Il’ si bos il’ si hadžija
Svakog dana dižeš ustanak
Negdje oko pola dva
Glava ti sva natekla
Od sinoćnjeg derneka
Imas PC i diplomu
Al’ od toga korist slaba
Da započneš neki biznis
Čekaš da ti umre baba
Al’ noću ti dodju u san
Karl Marx i Sandokan
I ljuto kažu :”Diž’ se oko!”
Otpor stoko, otpor, stoko!
Razmisli još jednom, udahni duboko
Otpor, stoko, otpor stoko!
Gledaš skupe autiće
I ružne face u njima
Stari ti se Yugo raspo
Kao bivša država
Šta si sve mašto
I šta si sve snivo
Sad čekaš da ti netko
Plati pivo
Naveče si naviješ
Ploče stare
Nikad ne'š napisat
Svoje memoare
Al’ noću ti dođu u san
Karl Marx i Sandokan
I ljuto kažu :”Diž’ se oko!”
Otpor, stoko, otpor, stoko!
Razmisli još jednom, udahni duboko!
Otpor, stoko, otpor, stoko!
Čujem, pričaju moj jezik na svakom koraku
Cure mi se smiješe, ljubav je u zraku
Sjajni ljudi, ali puno piju
Perem suđe, tražim pos'o neđe u IT-u
Život u koferu od nekih deset kila
Lovu mi je dala stara, moja dobra vila
Ostao sam mjesec dana skriven u hostelu
Na Zelenom otoku, simpatičnome selu
Irska, Irska, kopno na vidiku
Čeka mir i blagostanje, džaba stanovi
Irska, Irska, izem svoju sliku
Nikad više prazan džep, a tvrdi dlanovi
Prvi pos'o mi je bio u sumnjivome baru
Uštedio sam pare za normalnu gitaru
Polako, sigurno idem u mašinu
Imam nove tetovaže, križ i djetelinu
Ali neću tuzi dati da mi duša pati
Ja moram biti tu i dok god mogu slati,
rodbini svojoj para i paketa
Živjet ću kod ovog čudno dobrog svijeta
Irska, Irska, kopno na vidiku
Čeka mir i blagostanje, džaba stanovi
Irska, Irska, izem svoju sliku
Nikad više prazan džep, a tvrdi dlanovi
Irska, Irska, isto ima dima
I kruha i igara i čarapa i gaća
Irska fina, tamo nema mina
Umjerena klima i mnogo bolja plaća
Nikad nisam nio neki veliki vjernik
Nisam čit'o štampu, nisam gled'o dnevnik
Nisam znao gdje sam i koja je klima
Ti si bila moje proljeće i zima
Al’ otkako je presušio okean
Ja više sreće u ljubavi nemam
Al’ otkako se ugasio vulkan
Ja po cijeli dan po sobi lutam
Otkako si s njim
Otkako si otišla
Život mi je siv
Pos'o, kuća, birtija
Završit ću sad k'o svi stari cugeri
U ovome bircu gdje skupljaju se luzeri
I neću dat nikom da ti spomene ime
I TV ću gledat’ od himne do himne
Otkako si s njim
Otkako si otišla
Život mi je siv
Pos'o, kuća, birtija
Dobro, pa ti se javi…
Dobro…
Ma ne, ja sam mislio onaj amer'čki film da pogledamo…
A ti se dogovorila…
Aha… dobro… dobro ajd’ dobro…
Kažu mi da novog frajera imaš
Nisam ga vidio
Al’ znam da nije loš
Ti si vazda znala da biraš
Ti si vazda tražila još
Kažu mi da novog frajera imaš
Koji te autom čeka poslije škole
I koji s visine gleda na nas
Druge dječake koji te vole
Kažu, kažu
Ti ćeš s njime da ideš na Jahorinu
Tamo je lijepo i zdravo šta više
A ja ću ostati u prljavom gradu
I ustima hvatati kapi kiše
Kažu mi da novog frajera imaš
Koji se sjajno slaže s tvojom novom tašnom
A kada tašna izađe iz mode
Hoće l’ s njime biti
Isto k'o sa mnom
Kažu mi da novog frajera imaš
Koji lijepo priča i fino miriše
Al’ ne zna da je u tvom životu
Samo stepenica, korak više
Kažu, kažu…
Ti si tajni princ iz City tržnog centra
Dok na viljuškaru lebdiš nad hipnotisanom masom
Poslao si sms jutros, hrabro, nakon sna
Stvar se dobro razvija, vratila je smajlija
Još u menzu pa ćeš kući, ručak dobar puding voden
Vreli tramvaj, pun k'o oko, danas niko nije zboden
Samo još da predaš tiket, vidiš tekmu, smotaš drogu
Pa kod gazda Sekija na ljut pelinčić s nogu
U svom Golfu dvojci gargaš, briga te za radar
Otfrljio si Štuke jako, holivudski kadar
Poslao si sms jutros, hrabro, nakon sna
Stvar se dobro razvija, vratila je smajlija
Večeras je ta noć, senzori ferceraju
Bager ljubavi noćas gradi novi put
Večeras je ta noć, za šankom ćeš je naći
Kad ne vidi vas niko, ruku će ti tači
Brzina sad je svjetlosna
Svi otkucaji srca u jedan tren će stat’
Brzina sad je svjetlosna
Sestra sudbina za tebe ima novi plan
Brzina sad je svjetlosna
Svi otkucaji srca u jedan tren će stat’
Brzina sad je svjetlosna
A puknuti retrovizor sakri,
Pse lutalice, divlju gradnju
I mahalu u magli
U tebe smo se kleli
Na tebe trošili plate
Zamišljali trenutke s tobom
U kafani lagali jedan drugom
Zbog tebe smo se tukli
Kupovali vrućih đevreka
O kako si samo odudarala ti
Od memle i blata Sedrenika
Al’ tvoje su misli bile daleko
Htjela si u foto-modele
Skupa svila i skupe pele
I gola si se slikala vele
Zbog tebe smo se tukli
Kupovali vrućih đevreka
O kako si samo odudarala ti
Od memle i blata Sedrenika
Virili smo dok se presvlačiš
Ma nije bilo ljepše
Pod Alahovim svodom
Pjesme smo ti pjevali
A tvoja nas je nana
Polijevala vodom
Al’ tvoje su misli bile daleko
Htjela si u foto-modele
Skupa svila i skupe pele
I gola si se slikala vele
Htjela si da tvoje aktove
Vidi barem pola svijeta
A sada u granapu Sedrenika
Lokalni dripci te pitaju
Lutko, pošto je pašteta
Htjela si…
Za njega smo Eldorado, zemlja vode, šume, voća
Ne moraš na 48 u svom znoju noge toćat’
Ali sluša sav u čudu što ljepotu, raj, rahatluk
Pometosmo haubicom, ibretio se dunjaluk
‘Vaka zemlja, a budzašto, bradu češka nafakali
Dok u opštini Kiseljak, ćato mu papire pravi
Kad se vrati u Dubai, svima će ispričat’ Ali
Da je dženet tu na zemlji, koju su svi Bosnom zvali
Ali, Ali, ti si pravi, ovu zemlju znat ćeš voljet’
Jer za nama, budalama, osta samo zločin, rat i golet
Bravo Ali, ti si pravi, ti znaš kol'ko ovo vrijedi
O prošlosti, aferimu… Neka misle ljudi sijedi
Ali pipni, probaj, kupi, mi smo roba odabrana
U nas ima trista čudi, skupilo nas sa svih strana
Neuki smo, ali lijeni, mračni, bijesni, nagli, ljuti
Mi smo, Ali, tak'i ljudi, pomjereni, zavrnuti
A što ne bi bio mali Ali tako nafakali
Daleko od kuće Ali, za kusur mu dulum dali
Ima plan pod planinom, sa zemljom jeftinom
Koja prazna čeka nekoga s parom, vještinom
Jark je tu cvat i dubok je tu hlad
Lako ga je uzet’ jer je neuka tu glad
Mi ćemo na sjever i vratit se k'o mermer
Daj šta daš, šta ćemo ti, jebo nas
Ali, Ali, ti si pravi, ovu zemlju znat ćeš voljet’
Jer za nama, budalama, osta samo zločin, rat i golet
Bravo Ali, ti si pravi, ti znaš kol'ko ovo vrijedi
O prošlosti, aferimu… Neka misle ljudi sijedi
Ali, mi smo gluhi, kruti, odrasli u zadnjoj klupi
Tanki, ali blijedi, žuti, nismo lijepi, al’ smo glupi
Ali, tek smo šljegli ozgo, tvrdi, spori, teški, tupi
Ali, nismo skupi… Ali, Ali, kupi, kupi, kupi…
Nemoj pričat’ o tom da se ne vidi, ne vidi…
Ali, ti si pravi, ovu zemlju znat ćeš voljet’
Jer za nama, budalama, osta samo zločin, rat i golet
Bravo Ali, ti si pravi, ti znaš kol'ko ovo vrijedi
O prošlosti, aferimu… Neka misle ljudi sijedi
Tamo negdje iza sedam gora,
Gdje vozi OOUR “Prigradski saobraćaj”
U maloj kući se rodio Halid,
Na nebu je zvijezda zasjala
Gazda iz kafane “Višnja” reče:
“Ljudi ovo je dobar znak
Bit će pjevač, glumac il’ političar,
A možda i Halid mjesto Halida!”
Škola mu nije išla bog zna kako
Mrzile ga profesorice
A sve je puklo kad je maznuo
Lovu od ekskurzije
Poš'o je pjevati po kafani
Bilo je gadno bilo je degeneka
K'o onda kad je pjev'o “Tamo daleko”
Kamiondžiji iz Čitluka
Al’ sve se nekako predevera
Kad imaš viziju imaš san
Gutu para, koka povazdan
Da budeš Halid mjesto Halida
Menađer Boro ga uzeo pod svoje
U Sarajevu da ploče snimaju
Novine su pisale:”To nisu čista posla
Tu se turske pjesme hapaju!”
Al’ Halidu su rekli da ne pita ništa
Da se smije i kad ne konta fol
Imat će kuću s teniskim terenom
BMW-a kešom plaćenog
Al’ sve se nekako predevera
Kad imaš viziju, imaš san
Gutu para, koka povazdan
Da budeš Halid mjesto Halida
Dobro je mali, odmori malo
Ovdje bi treb'o ići solo,
Tu se naša priča prekida
Uglavnom Halid i postade Halid
Mjesto Halida
Hajd opet mali
Fala daidža
A sad opet ja
Al’ dobre pjesme dobiv'o je sve rjeđe
Prestigli ga neki pastuvi brzi
Što im je nekad zvao ture
Što ih je pusto da vire kada guzi
“Štok” mu u ruci mjesto mikrofona
Sve rjeđe na naslovnim stranama
Ženu su mu vidjeli na Stojičevcu
S nekim juniorom “Sarajeva”
Al’ jedno veče se odvez'o u brda
I odozgo gled'o kako svijetli grad
I iznad neke male kuće
Na nebu je zvijezda zasjala
I k'o da mu se neka velika težina
Sama s leđa skinula
Došlo je vrijeme da neko drugi bude
Halid mjesto Halida
Pišonja i Žuga su pamtili dobro
Šta im je te večeri govorio Lepi
“More je provod, more su koke”
“More je izvor života” je li tako Moke
Moke je još dod'o i to
Da se strankinje praskaju pravo
I da je u Zaostrogu u kampu
Svaku noć drugu jebavo
Pišonja i Žuga mogli su ih slušati
I noć cijelu
Pišonja i Žuga imali su krv
Sedamnaest godina vrelu
Pišonja i Žuga
Još istu noć su Pišonja i Žuga
Maznuli kasetaš iz Doma invalida
A malo zatim i autobus
“Auto-prevoza” sa Hrida
Pišonja ubaci u brzinu
To vrelo ljetno veče oko dvaest i dva časa
“A sada, pravac more”
Viknu Žuga iz sveg glasa
Pišonja je vozio i pušio duhan
Žuga voli crne, a Pišonja plave
A poslije mora dalje u svijet
Samo se hrabri dokopaju slave
A onda zbogom barake na Breci
Viknu Žuga i kasetaš odvrnu jače
Dobit ćete razglednicu iz afričke zemlje Safari
Zbogom žohari
Pišonja i Žuga, dva vjerna druga
Krote opasne krivine
Molim te čuvaj ih, Kraljice brzine
Murija je blokirala cestu
Negdje kod Bradine oko dva'es tri i pet
U autobusu je svirao boogie-woogie
Vidjevši drotove pri brzini
Od osamdeset na sat
“Vežite se, polećemo”, Pišonja reče Žugi
Strahovit tresak zapara zrak
Čak i iskre poletješe u mrak
Pričali su ujutru i kleli se u majku
Da su auspuh i retrovizor našli čak
Pedeset metara dalje u jarku
Pišonja i Žuga, dva vjerna druga
Krote opasne krivine
Molim te čuvaj ih, Kraljice brzine
I dok su Pišonju unosili u hitnu
On ugleda Mjesec iznad sebe i reče
“Bože, kako neki mogu gore,
A ja i Žuga ni na more”
Poslije toga je pao u nesvijest
I više nije mogao čuti
Kako se još dugo na nebu
Smijao Mjesec žuti
Pišonja i Žuga
Uzalud glancaš svoje špicaste cipele
Uzalud otkopčavaš zadnje dugme košulje
One se neće nasmijati na tvoje loše folove
Neće se osvrnuti na tvoje dobacivanje
Možeš im lagat’ da ti je babo direktor
Ili da si treća godina prava
One će znati da si niko i ništa
Običan uhljup s Koševa
I opet ćeš teturati uz memljiv zid
Na iskrivljenoj česmi oprat ćeš lice
Sjest’ na pločnik, zapalit’ cigaru
I gledati na drugu stranu ulice
Sa one strane ulice stanuju djevojčice
Kojima, kojima miriše koža (4x)
One vole frajere koji nose bradice
I čije ih riječi ostave bez daha
Koji nikad ne prave belaja
Koji nikad ne psuju Alaha
Ne znaju one da ti je srce
Veće neg’ u tog bradatog gmaza
Nikad ti neće pružiti šansu
Ne poznaješ dovoljno efektnih fraza
I opet ćeš…
Sa one strane ulice stanuju djevojčice
Kojima, kojima miriše koža (4x)
Davno je to bilo, u zemlji koje nema više
Nešto je prekrilo vrijeme, nešto ljudi zaboraviše
Sjećam se sudbina mnogih, u gradu ispod Trebevića
Ali Boško i Admira, to je već bila filmska priča
Oko njih su gorili dani, nisu ni imali šanse
Al’ teška vremena uvijek donesu velike romanse
Nisu bili iz plemena istog, nit’ su imali istog boga
Al’ imali su jedno drugo i san o bijegu iz sveg toga
Kažu da ljubav može sva zla pobijediti
Al’ izgleda da čovjek ne zna to oružje upotrijebiti
Ma kakva Julija, kakav Romeo, niko se nije tako volio
I niko nikad neće, sve dok Miljacka voda teče
I pitaj se kad će još jednom, na svijetu malom bijednom
Da se dotaknu srca dva i stave ljubav ispred zastava
To se ovdje događa često, postoji neki nevidljivi prag
Koji pređeš i anđeo u tebi odbaci krila i postane vrag
I pred snajperom na Vrbanja mostu i pred onim što sve najbolje zna
Njih dvoje su stajali sami, na zadnjoj stanici svoga sna
Zato sjetite se njih, svi vi veliki i moćni
Što na retrovizoru, umjesto u srcu, držite ljubav, vjeru, sveti lik
Zato sjetite se njih, ne smije biti vam svejedno
Zar je nebo jedino mjesto, gdje možemo biti jedno…
Gdje možemo biti… Zajedno…
Ma kakva Julija, kakav Romeo, niko se nije tako volio
I niko nikad neće, sve dok Miljacka voda teče
I pitaj se kad će još jednom, na svijetu malom bijednom
Da se dotaknu srca dva i stave ljubav ispred zastava
Gdje sam rođen tu je sve sirotinja
Vuk je u nas domaća životinja
Škrta zemlja nikoga ne hrani
Da preživiš moraš radit vani
Šljakao sam ja u tuđoj zemlji
Sanjao sam o voljenoj ženi
Sa arbajta kad bih doša doma
Gledao sam kako raste ona
Mislio sam sreću kupit novcem
Sredio sam stvar sa njenim ocem
Prenesoh je preko kućnog praga
Mislio sam da biće moja draga
Rekla mi je prvo veče, rekla mi je sve
Možeš imat moje tijelo, ali dušu ne
Samo tijelo ništa mi ne znači
Kraj banhofa takve mogu naći
Želio sam da me stvarno voli
Da joj ljubav nije aerobik
Kad je sa mnom da ne skriva pogled
Da ne gleda uvijek negdje pored
Zagrljeni kada zora sviće
Da budemo kao jedno biće
Rekla mi je prvo veče, rekla mi je sve
Možeš imat moje tijelo, ali dušu ne
Nije mogla dugo da zanese
U nas nije bilo graje djece
Sporo su nam prolazili dani
Za večeru kad bi sjeli sami
Razboli se, Bog je mladu uze
Pamtim vječno njene zadnje suze
I šaptaje :”Ti si čovjek vrijedan,
Ali život, život on je bijedan…”
Rekla mi je prvo veče, rekla mi je sve
Možeš imat moje tijelo, ali dušu ne
Sletio sam na aerodrom u Čitluku,
Rekli su mi “Tu ćeš vidjet’ gospu Mariju!”
Ime mi je Giovanni, a zemlja Italija
Vodoinstalater sam solidnih primanja
Svirala sam orgulje u službi oca Ivana,
I sve što sam znala to su Bah, Isus i Marija
Zovem se Katarina i imam 17 godina
Najlepša freska Međugorja
Crkva je bila prazna kad ušao je on
Čuo se samo grandiozan Bachov ton
Otvorenih usta on priđe Katarini
Pa zar ovdje sviraju i anđeli?
Amore mio, Madre di Dio
Što si mi učinila?
Amore mio, Madre di Dio
Na grijeh me navela
Amore mio, Madre di Dio
Poslala si Amora,
A njegova me strijela pogodila
Ciao bella, ciao amore, ime mi je Giovanni
I sve u životu što želim, to si ti
Pomilova je po grudima, po nevjerovatnim grudima
A ona osjeti kako je đavo uzima
Basta signore, apelujem na vašu svijest
Mogao bi nas neko u božjoj kući srest’
Ona pobježe daleko u mrak iza orgulja
I tamo tiho zajeca
I svaki put kad se seti Giovannija
Njena ruka prođe kud je prošla njegova
I tako je đavo redovno uzima,
Hrist il’ Giovanni, šta je istina?
Amore mio, Madre …
I tako Io, Giovanni svake godine dolazio
Da nađem svoja carissima Katarina
Al’ nje više nije bilo tamo, ona otisla via
Ja sam lutao sam krasom di Hercegovina
I bambini su trčali za mnom i vikali:
“Mama, mama ecco imbecille Giovanni, ecco imbecille Giovanni”
Ponekad noću, kada nema svjetla
I ne vidi se put od kiše i od vjetra
Sjetim se njega – Karabaja
I tu počinje ta priča, negdje nasred Trebevića
Auto mi je stao u mraku k'o iz krimića
Strava prava – Karabaja
Kad kroz zavjesu od kiše priđe čovjek k'o da kliže
Kožna jakna puna sjaja, pruža ruku
Reče kratko – Karabaja
Ja sam biker, nisam rauber, ‘ajde prošetaj do haube
možda napravimo nešto od te tvoje robe s greškom
reče sa smješkom
Ma pusti prdn'o je u šišu, a on samo reče tišu
I dok rukama si pljesn'o, stari auto već je kresn'o
Strava prava – Karabaja
Rekoh sebi simpa junkie – e baš ću pričat’ Branki
Haj'mo nešto popit’ čovjek si čudan al’ duhovit
“Neka hvala” – Karabaja
I još mi je rek'o, prije neg’ je nest'o
Dole u Harley baru pronađi moju raju
Reci da sam te ja posl'o i da ti srede motor
Dobar si čovjek imaš jaja, pozdravlja te Karabaja
Karabaja…
Karabaja mora dalje
Karabaja naći mora
Karabaja ne može na nebo
Otić’ bez motora
To be continued….
Parkiram se, uđem u Harley bar
I upratim tu sam čovjek vrlo stran
Like a krme in Teheran
Osjetim poglede na sebi i da se smot'o ne bi
Prvi progovaram, sve vas pozdravlja Karabaja
Nasta muk u kafani, ni'ko ništa nije pit'o
Atmosfera je bila k'o kad je umro Tito
Najveći sin
Priđe mi stariji roker “Ma jesi normalan, jeb'o te
Karabaja se, ljepoto, rast'o sa životom
Izbo ga stoper, ukr'o mu motor.”
Karabaja mora dalje
Karabaja naći mora
Karabaja ne može na nebo
Otić’ bez motora
U mojoj ulici ne prodaju se kifle,
Ne teče saobraćaj i dim
U mojoj ulici nema fukare,
Jer ja sam guzonjin sin
Oko mene rastu čempresi i drot,
Večeras imam party, a ujutru trim
Lijepe žene dolaze kod mene,
Jer ja sam guzonjin sin
Jede se kavijar, pije se džin
Ima se para, ima se s čim
Ponekad trava, nikad heroin
Jer ja sam guzonjin sin
U školu me vozi samo auto pravo
Sa mnogim sam pjevačicama spav'o
Sa sobom nosim svoj mali karabin
Jer ja sam guzonjin sin
Moja raja me baš ne vole,
Zavide mi na moje uspjehe
A ja sa svima najbolje, a ja sa svima fin
Jer ja sam guzonjin sin
Jer ja sam
Al’ kad me ona zovne “Hodi malo ‘vamo!”,
Ja odma’ potrčim
Jer mačehu ja volim više nego starog
Jer ja sam guzonjin sin
Jer ja sam
Ja sam guzonjin sin
Danas sam dobio svog novoga Porshe-a
I malko ću se voziti sa njim
Jer ja
Ja sam guzonjin sin
Gospođa Senada je vazda nasmijana
Ona je psiholog, ona drži se svog plana
Ona je strpljiva, ona iskreno se trudi,
da izliječi moju averziju od ljudi
Ona zna zašto moje misli gore
Ona će me skontat’ i dat’ mi odgovore
Otvaram joj dušu, sva vrata, kapije
Ma ko bi rek'o, jaro, šta u glavi stanuje
Kaže, moramo se prilagodit’, život ne stavljat’ sa strane
Naći svijetlu stranu, pronaći jarane
I borio sam se, gospođo, ali mrak je bio jači
Pa su mi u glavi crkli svi osigurači
Gospođo Senada – mrzim fašizam, mrzim ksenofobiju
Gospođo Senada – da se mene pita, sve na robiju
Gospođo Senada – meni lično ovo vrijeme strašno smeta
Muka mi je od lažova, mediokriteta
Gospođo Senada – hronično sam umoran i svega se bojim
Gospođo Senada – k'o da ovo sanjam, k'o da ne postojim
Gospođo Senada – reci da sam dobro, da nisam u pravu
I možeš li mi možda popraviti glavu
Gospođa Senada je divna i plemenita žena
Mirna, komunikativna, nadasve staložena
Ja odajem joj tajne, prepričavam snove
Ona pita za košmare moje i stare i nove
Kaže moramo se prilagodit’, život ne stavljat’ sa strane
Naći svijetlu stranu, pronaći jarane
I borio sam se gospođo, ali mrak je bio jači
Pa su mi u glavi crkli svi osigurači
Gospođo Senada – mrzim fašizam, mrzim ksenofobiju
Gospođo Senada – da se mene pita, sve na robiju
Gospođo Senada – meni lično ovo vrijeme strašno smeta
Muka mi je od lažova, mediokriteta
Gospođo Senada – hronično sam umoran i svega se bojim
Gospođo Senada – k'o da ovo sanjam, k'o da ne postojim
Gospođo Senada – reci da sam dobro, da nisam u pravu
I možeš li mi možda popraviti glavu
Druže, bilo je lakše sve
Mi u rovu, oni u rovu, tu na puškomet
Sjećaš li druže, da ne bi izdali
Mi smo zadnji metak za sebe čuvali
Druže, dok sam se budio
Ukrali su moju mladost, moje ludilo
Dobre su kafane, dobro se napušit’
Dobri ljudi vole priču, što priča gubitnik
Druže, ljudi bez muda i časti
K'o hijene se mlate oko komada vlasti
Druže, lakši su bunkeri
Nego limuzine i šalteri
Korak preko ograde
Je l’ to druže jedino što časno je
Zar za nas stare ratnike
Počasna salva da ne odjekne
Druže, sjene su kraj mene
Od Zeke, od Gaje i od Pišonje
Druže, sjene su kraj mene
Kažu – Marširali smo dugo, al’ zalud, čini se
Korak preko ograde
Je l’ to druže jedino što časno je
Zar za nas stare ratnike
Počasna salva da ne odjekne
Jastreb recitira…
Kažu da su čuda svijeta piramide afričke
Kažu da su čuda svijeta velike rijeke Indije
Al’ nijedno čudo nije bilo ravno onome
Kad je stari uparkir'o u bašču Jugu 45
Skupio se sav komšiluk i pola rodbine
Ono pola nije moglo, nije moglo od muke
Stara napravila mezu, ispekla ‘urmašice
Stari otiš'o u granap po još logistike
Bilo je to dobro vrijeme
Sve na kredit, sve za raju, jarane
U auto naspi čorbe, pa u Trst po farmerke
Bilo je to dobro vrijeme
Te na izlet, te malo na more
U kući puno smijeha
U bašći Jugo 45
Vozio ga čika Franjo, da proda jabuke
Vozio komšija Momo, da mu ženu porode
Vozio ga daidža Mirso, kad je iš'o u kurvaluke
Vozio ga malo i ja, kad bi mazn'o ključeve
Bilo je to dobro vrijeme
Sve na kredit, sve za raju, jarane
U auto naspi čorbe, pa u Trst po farmerke
Bilo je to dobro vrijeme
Te na izlet, te malo na more
U kući puno smijeha
U bašći Jugo 45
Virio sam jedno veče, iz bašće čuo glasove
Momo, Franjo, daidža Mirso nešto tiho govore
Onda pružiše si ruke, na komšiju se ne može
Onda popiše po jednu i razguliše
Izgledao je baš mali to veče naš Jugo 45
Pobjegli smo jednog jutra s dvije kese najlonske
Prvo malo Lenjinovom, pa preko Ljubljanske
Danas nam je mnogo bolje, novi grad i novi stan
Stari nam je postao fora, kantonalni ministar
Ali meni je u glavi uvijek ista slika, siti fleš
Stara kuća, mala bašća, i u njoj Jugo 45
Ali meni je u glavi uvijek ista slika, siti fleš
Stara kuća, mala bašća, i u njoj Jugo 45
Danas je Dan Republike
I stari je popio malo
Na televiziji Lepa Brena
I stari se sjeća ratnih vremena
Da bi danas bilo bolje
Oni su poturali svoja pleća
Gazili hladne rijeke
Jeli koru s drveća
Žao mu je što neki misle
Da je život negdje drugdje
I ne sanja se više stari san
Čekaju pasoš da odu van
Danas je dan, Dan Republike
Danas je dan, Dan Republike
Danas je dan, Dan Republike
I stara kaže Dragane šuti
Skrati jezik mogu te čuti
Dan, Dan Republike
Danas je dan, Dan Republike
Danas je dan, Dan Republike
Danas je Dan Republike
I stari se sjeća ratnih dana
Žao mu je što se ni klinci
Više ne igraju partizana
Danas svako zna
Da je glava samo jedna
Danas svako zna
Pred kim pasti na koljena
Danas je Dan Republike i stari kaže
Otvorite prozore, pijan je i čini mu se
Da logorske vatre u daljini gore
Logorske vatre, u daljini gore
Danas je dan, Dan Republike
Danas je dan, Dan Republike
Danas je dan, Dan Republike
I stara kaže
Jesi l’ normalan Dragane
Zatvaraj prozore, ne radi grijanje
Danas je dan, Dan Republike
Danas je dan, Dan Republike
Danas je dan, Dan Republike
Danas je dan, Dan Republike
I stara kaže Dragane šuti
Skrati jezik, mogu te čuti
Dan, Dan Republike
Danas je dan, Dan Republike
Danas je dan, Dan Republike
Zbog tebe sam ostavio pos'o s farmerkama
Zbog tebe sam trzn'o handžar na jarana
Ti si moja zakletva, ti si moj bog
Tvoje ime s'ja sa ramena mog
A ti, a ti, a ti, a ti
Šokiraš me, majke mi
Zbog tebe se počeh brijati u nedelju
Zbog tebe sam prestao ići gledat Želju
Zbog tebe sam kasnio daidži na dženazu
Tebi sam za dvjesto milja kupio vazu
A ti, a ti, a ti, a ti,
Šokiraš me, majke mi.
Nanosiš mi bol,
Nanosiš mi bol,
O šta ti je to…
Nanosiš mi bol…
Dok sviram rock and roll
Zbog tebe se počeh brijati u nedelju
Zbog tebe sam prestao ići gledat Želju
Zbog tebe sam kasnio daidži na dženazu
Tebi sam za dvjesto milja kupio vazu
A ti, a ti, a ti, a ti
Šokiraš me, majke mi
Nanosiš mi bol,
Nanosiš mi bol,
O šta ti je to…
Nanosiš mi bol…
Dok sviram rock and roll
‘Fala.
Pišonju i Žugu je zovnuo na dernek jaran koji studira
Rekao je “Momci nemojte belaja, tu su raja kulturna!”
Amila je bila lijepa kao vila, starci su joj radili negdje u Iraku,
Rekla je samo “Uđite, momci!”, pa se poslije izgubila u mraku
“Pišonja”, reče Žuga, “ovo mjesto mi se ne sviđa
‘Ajmo radje pred “Piramidu”, ima finih putera”
“Odmori, Žuga, malo, matere ti, zar ne vidiš kakve su ovde trebe,
Zar već poslje pete pive moraš da praviš budalu od sebe?”
Pišonja, ovo mjesto mi se ne sviđa,
Niko se ne smije i čudna je muzika
Pišonja, ovdje se nešto čudno događa,
Sve je puno drogiranih pedera
A Pišonja odmah prifura Amili kao Indijana Džons onoj u Hong Kongu
Znao je, ne smije biti greške, ove fine ti odmah daju nogu
Pišonja taman složi pravu priču i odsvira “Crne leptire”
Kad se odnekud pojavi Žuga i poče da paranoiše
Pišonja, ovo mjesto …
“Odmori, Žuga, malo, Tite ti, zar ne vidiš kakve su ovde trebe,
Zar već poslje šeste pive moraš da praviš budalu od sebe?”
Al’ negdje oko pola tri na dernek upadoše drotovi
Neke frajere odmah prisloniše uza zid
Amila se prestraši, kaže “Joj, stari će me masakrirati!”
A onda ugleda Pišonju i pogled joj đavolski zasvjetli
“Maleni, želim nešto da ti poklonim
Maleni, primi ovaj dar moje ljubavi
Maleni, al’ nešto moraš mi obećati
Prije jutra nećeš ga otvoriti”
Jedan drot prifura Pišonji, džepove mu prebira
Nadje Amilinu travu i reče “Slavko, imamo dilera!”
Pišonja reče “Drugovi, jel’ se to, možda, snima neki film?”
Pisonja reče “Drugovi, ja nemam ništa s tim”
Pišonja, ovo mjesto …
Fikreta
Između mene i dna
Još samo ti stojiš
Fikreta
Možda bi trebalo
Da se skloniš otuda
I da počneš iz početka
Da ne pereš više
Tuđa stubišta
Zbog mojih lutanja, kafana i tombola
Ti znaš da lažem
I da se promijenit’ neću nikada
Život je jedan
Živi ga Fikreta
Aaa.. u lošoj formi sam
Aaa.. u lošoj formi sam
I zato ne želim
Da budeš tu kraj mene… prošetaj
Nekada davno si voljela čovjeka
Taj čovjek to već dugo nisam ja
Već dugo u lošoj formi sam
Uzalud me ispravljaš
Aaa.. u lošoj formi sam
Aaa.. u lošoj formi sam
I zato ne želim
Da budeš tu kraj mene… prošetaj
Fikreta mi trešnje iznjela
A ja se sjetih nekog filma o pticama
Kada je ptici u lošoj formi drug
Tada ni ona ne leti na jug
Aaa.. u lošoj formi sam
Aaa.. u lošoj formi sam
I zato ne želim
Da budeš tu kraj mene… prošetaj
Stara je pošla da mi popravi kosu
Odgurnuh je i danas mi krivo zbog toga
Taj dan smo postali maturanti, sveci
Krenuh ka klupi, znam šta ću joj reći
Klupa na kojoj neko ureza ime
I gdje kraj tebe ne osjetih zime
Prolaznici nikad primjetili ne bi
Da smo nas dvoje osvojili svemir
Pedala se vrti i nosi te dalje
Bez obzira gdje si htio da staneš
Godine slave, niko sjećanja vrijedan
Bez tebe na klupi na kojoj piše Kenan
Jedna klupa na kojoj piše Kenan
Moj i tvoj bio je skriveni okean
Pun galija zlatnih što tovare snove
I planom za dekor spavaće sobe
Fleš na tvoj osmijeh kad te sretoh s čo'ekom
Kad dođeš ljeti da obiđeš raju
Uvijek me sjeti da ima vremena
Za koja nema iskupljenja
U dosje zaveden, sretno razveden
S praznom futrolom, šećer pod kontrolom
Imun na tugu, bez kuveta, straha
Sam sam pred klupom na kraju parka
Al’ duhovi grizu, ne daju blizu
Čuvaju ljuto sve tajno i sveto
Duhovi grizu, ne daju blizu
Čekaju one što tu im je mjesto
Jedna klupa na kojoj piše Kenan
Moj i tvoj bio je skriveni okean
Pun galija zlatnih što tovare snove
I planom za dekor spavaće sobe
Evo ima godinama
Nisam vidio druga svog
Vojnici su poljem pošli
On se nije vratio
Moja zemlja mala brana
Vel'koj rijeci ludila
Čaršijom sad ide sama
A za njom šapće mahala
Lijepa Alma
Evo ima godinama
Nisam čuo za njega
Vojnici su poljem pošli
Ona je za njim mahala
Mali šeher, velika tajna
Sakrivena ljudima
Uz jastuk jedna slika
I pogled ka daljinama
Lijepa Alma
Dok je gledam kako ide gradom,
Smije se proscima
Tako sama, tako lijepa
I ponosna k'o zemlja pred nama
Lijepa Alma
Dok je gledam kako ide gradom,
Smije se proscima
Tako sama, tako lijepa
I ponosna k'o Bosna pred nama
Lijepa Alma
69-a moj stari i ja,
Na biciklima
Pa pravac Ilidža put rijeka, livada
Gdje teferići raja iz Sarajeva
Ćebe, pivara, roštilj i odbojka
Sve šareno poput ćilima
A sa radija “Plima” od Indexa
I vijesti iz Vijetnama.
I stari reče tad:”Vidiš tu svako zna
Politika je prosta stvar,
Kafu kad zakuvaš, fildžan se ostavlja
Ako ‘ko naiđe, jebi ga!”
To ovdje svako zna
To je raja iz Sarajeva
To ovdje svako zna
Raja iz Sarajeva
Iz moga Sarajeva
84-e je pao snijeg
I skupio se čitav svijet
Pa skije na rame
I sanke u ruke
Put Rajske doline
Begovu džamiju nekom kauboju
Jalija prodala
Strendžeri skontali
Da slava i novčići
I nisu najvažniji
U votaži
I stari reče tad:”Vidiš sada
Čitav svijet zna
Da postoji grad
Gdje se kafa zakuva,
I fildžan ostavlja
Ako ‘ko naiđe, jebi ga!”
To ovdje svako zna
To je raja iz Sarajeva
To ovdje svako zna
Raja iz Sarajeva
Iz moga Sarajeva
Proljeće ‘92. vreli čelik raznese
Sve komšiluke i sve derneke
Kažu, sve dosada
Je laž i obmana
Zavjera ustaško-džihadska
Il upali foluška
I stari reče tad, čisteći zgarišta:
“Ne žalim žutog “yugu”, a ni stan
Već što više nikada
Kafu kad zakuvam, fildžan neću ostavljat
Ako ko naiđe… jebi ga!”
To sada svako zna
To je raja iz Sarajeva
Iz moga Sarajeva
Raja iz Sarajeva
Iz moga Sarajeva
Raja iz Sarajeva
Iz moga Sarajeva…
Još uvijek postojim, još prkosim Bogu
Sa mnom cijelo moje postojanje pjeva
Ne bojim se ničeg, samo ako mogu,
još jednom da vidim svjetla Sarajeva
Ne pale se zvijezde, sve uglavnom ćuti
Samo grmljavina niz ulice hoda
Čuvam bolno srce da se ne zaputi,
ka predgrađu u kom umire sloboda
Grlim hladno gvožđe, najmiliju dragu
Umotan u teško jutro iznad grada
Krenuo u prošlost, zastao na pragu,
moje bivše zemlje, bivšeg velegrada
I podižem ruke ka nebu, ka Njemu
Na trenutak Ga čujem kako pjeva
Ne bojim se ničeg, samo ako mogu
Još jednom da vidim svjetla Sarajeva
Tamo gdje se đavo osjeća na svome
Kada jauk vjetra niz ulice krene
Ja bih pjev'o, ali nemam kome,
kad ne boli nikog kao mene
Još uvijek postojim, još prkosim Bogu
Sa mnom cijelo moje postojanje pjeva
Ne bojim se ničeg, samo ako mogu,
još jednom da vidim svjetla Sarajeva
Dišem ovo nebo nad pognutom glavom
Ljubim zemlju, volim je i prosim
Tišina pije, ja plaćam zaboravom
Uspomene svoje kroz vijekove nosim
I podižem ruke ka nebu, ka Njemu
Na trenutak Ga čujem kako pjeva
Ne bojim se ničeg, samo ako mogu
Još jednom da vidim svjetla Sarajeva
Tamo gdje se đavo osjeća na svome
Kada jauk vjetra niz ulice krene
Ja bih pjev'o, ali nemam kome,
kad ne boli nikog kao mene
Kunem vam se, rahmetom mi dedinim
Iako se u tu svirku ne razumijem baš
Da ni'ko nikad nije znao
‘armoniku svirat’
Kao mali Ibro, Ibro dirka naš
Kada počne dernek i kad on zasvira
Ne bi stigo reči ni bismillah
Već bi lup'o glavom i lomio bi čaše
Već bi te Ibro bacio u sevdah
Al’ ubrzo za Ibru čuše ljudi sa estrade
I počeše njuškati po našoj mahali
Svaki Ibri piće plaća
Svaki deset prsta Ibrinih hvali
Ibro poče pričati o parama, o slavi
Mi ga odgovarasmo Ibro ne budali
Ti si nešto drugo
Ti ‘armonikom liječiš bol
Na estradi sve je lažno
Na estradi sve je fol
– Samo da ti kažem nešto za Ibru
– Dođe Mercedes po njega i on ode
– Ja, ja
– Ode u ‘armoničare i posta popularan
– Eno ga bolan, gledo sam sliku
S oba Halida se sliko
– Ma čuo sam
– Sa Brenom bio
– Ma čo'ece, on je vuko curu
Nosila bedž da joj se zna prednja strana
I sad evo hoda i s ovom i s onom
– Kosjenka, daj nam dvije pive i reci bogati muzici malo tiše
– Znam ja, duševan čovjek, ne da on da ga se daraći, da ga daraću oni
Oni, oni menađžeri
– Oguliše ga
– Bi'l ti dopustio?
– Ali nije ni to, ne daju mu bolan da sevdah svira
– Misliš?
– Sigurno
– Ovo kriza, jel’
– Ja, bolan, raja traže veselo
Tko će slušat tuđu muku…
Al’ jedno jutro uđe Ibro u mahalu sam
Isti Gary Cooper sve je ličilo na san
Na licu mu više ne bi sjene koju tuga pravi
Mahalu, sevdah, Ibro nije mog'o da zaboravi
Ibro nije htio para
Ibro će vazda bit’ fukara
Neki odma’ počeše da blate Ibrin lik
Al’ samo prava raja je znala
U čemu je trik
Nije Ibro, jarane, nas fukara
Ibro ti je de fakto umjetnik, svaćaš?
U Zenicu kada pođem ja
Prati me pet-šest drotova
Okružni sudija rek'o dvanaest godina
Dvanaest godina strogog zatvora (x2)
Tužna je moja sudbina
Ženu mi krećo Hakija
Krećo Hakija presudila mu čakija
Ne razumiješ ti to druže sudija
Krećo Hakija presudila mu čakija
Ne razumiješ ti to druže sudija
Zenico mrzim svaki kamen tvoj
Zbog tebe ja mrzim život svoj
Ko preživi dvanaest godina u K.P. domu Zenica
Taj je pravi hadžija
Ko preživi dvanaest godina u K.P. domu Zenica
Taj je pravi hadžija
Hvala, Mujo!
Raduje me jedna istina
Iz K.P. doma vratit ću se ja
Ali Hakija nikad neće sa Bara
Sa Bara se niko ne vraća
Ali Hakija nikad neće sa Bara
Sa Bara se niko ne vraća
Ljudi su išli u kolonama
Nikom nije smet'o vjetar sto je dun'o
Te majske nedjelje je došao Osijek
Al’ opet je Koševo bilo puno
Bio sam tad još sasma mali
I nisam znao zašto neki plaču
Rekoh sebi – provuću se džaba
Sjesti negdje i navijat ću
Prođoh pokraj jednog redara
On samo svoju cigaru pali
Kaže prođi sad i ne boj se ništa
Danas te nitko neće dirati, mali
Sjedoh negdje u gužvu, u raju
I čuh samo brujanje mase
Danas nam odlazi Asim Ferhatović
Danas nam odlazi naš Hase
Nedelja kad je otiš'o Hase
Nedelja kad je otiš'o Hase
I BBC na mome radiju,
“Oslobođenje” u mojim rukama
I dok je utakmica ova trajala
Stariji ljudi su uzimali riječ
Sine, Hase je tuk'o
Engleze, Švabe, Ruse
I ovo sad mu je posljednji meč
Bješe rezultat 1 – 1
Kad sudija odsvira kraj
Spustiše se zastave stadiona Koševo
Stade jedna nedelja
Da se nastavi maj
Nedelja kad…
Nedelja kad je otiš'o Hase
Okrenu se Hase poslednji put
Nedelja kad je otiš'o Hase
Uzdignutih pesnica i ozarena lica
Nedelja kad je otiš'o Hase
Kao da veli: mene više nema
Al’ imate još mnogo važnih utakmica
Izlazili smo svi iz stadiona ćutke
Čulo se samo brujanje mase
Poneki usklik i poneka zastava
Svi u napad, jedan je Hase!
Svi u napad, svi u napad…
Jugoslavija! Jugoslavija!
Slušajte na platformama:
Diskografija
